Bilo je vedro jutro 25. novembra 2014. godine, kada je stanovnike romskog naselja u Pazardžiku, gradu na jugu Bugarske, probudila neobična buka. Oko šest sati ujutro, na blatnjavim ulicama naselja pojavila su se oklopna vozila sa policajacima pod punom opremom. Maskirani policajci su pretražili više zgrada u naselju, uključujući i džamiju Ebu Bekir.
Prvo je priveden lokalni imam Ahmed Musa. U zajedničkoj operaciji Državne agencije za nacionalnu bezbjednost (SANS) i tužilaštva koje je istraživalo distribuciju propagandnih materijala militantnih islamista, do kraja dana je uhapšeno još 26 ljudi. U naselju Istok i na drugim lokacijama policija je pretražila više od 40 objekata u potrazi za materijalima ISIS-a, ekstremne islamističke grupe koja kontroliše veliki dio Sirije i Iraka.
Bradati muškarci okupljeni u dvorištu džamije nisu krili bijes pred novinarima. „Mi nemamo nikakve veze sa ISIS-om. Znamo o njima isto koliko i vi”, vikao je jedan krupan čovjek. Na kapi je imao komad papira na kojem je na arapskom pisalo: „Nema boga osim Alaha” – fraza koja se nalazi i na zastavi militanata iz ISIS-a i predstavlja jedan od pet stubova islama.
Sedam mjeseci kasnije, u julu 2015, tužilaštvo je podiglo optužnice protiv 14 muslimana iz Pazardžika i obližnjeg Plobdiva, Asenovgrada i Starčeva, za podsticanje vjerske mržnje i promovisanje rata širenjem ISIS-ove propagande. Među njima je bio i Ahmed Musa.
Nakon uvida u optužnice, Balkanska istraživačka mreža (BIRN) je u prilici da objavi nove detalje o optužbama protiv ove grupe, uključujući tvrdnje da su Musa i još dvojica optuženika pružali pomoć stranim džihadistima na putu u Siriju.
Ali priča o Musi i njegovim saradnicima ima i jednu dublju dimenziju – to je priča o prihvatanju salafizma, fundamentalističke struje u islamu koja se strogo pridržava tradicija i praksi iz vremena proroka Muhameda, u zajednici muslimana u Istoku, gdje nikada ranije nije bila prisutna.
Bugarska već dvije godine ulaže velike napore i sredstva u izgradnju ograde na granici koja treba da spriječi priliv izbjeglica i migranata sa Bliskog istoka. Unutrašnji zidovi koji dijele različite zajednice u bugarskom društvu grade se mnogo duže.
U međuvremenu, optuženi još čekaju da izađu pred sud. Sudija je 2. decembra 2015. donio odluku da se postupak ne može nastaviti jer je optužnica nejasna i ukazuje na kršenje procedure. Tužilac je odmah dostavio izmijenjenu optužnicu u skladu sa nalozima suda, čime je pripremljen teren da suđenje počne 2016.
Trojica optuženih su se izjasnili da su krivi po svim tačkama. Jedan je odbio da se izjasni. Svi ostali, uključujući Musu i ostale optuženike pomenute u članku, izjavili su da nisu krivi.
Imam i njegova pastva
Musa je harizmatični četrdesetogodišnji salafistički imam koji je već dva puta osuđivan zbog širenja vjerske mržnje (vidi hronologiju događaja).
Ostala trinaestorica optuženih posle hapšenja 2014. godine navodno pripadaju užem krugu Musinih saradnika. Većina njih, kao i Musa, nema stalni posao, završili su samo osnovnu školu i veoma su aktivni u organizaciji vjerskog života u svojoj zajednici.
Istok, dio grada u kojem Musa živi, nalazi se u centru Pazardžika, ali izgleda kao da je potpuno izolovan od ostatka grada. Infrastruktura je ovdje loša i nema javnog prevoza. Većina od 20.000 stanovnika govori turski kao maternji jezik. Bugarsko društvo ih vidi kao Rome, mada se oni sami predstavljaju kao Turici ili jednostavno kao muslimani. U prošlosti nisu bili predani vjernici, djelimično i zbog toga što je religija suzbijana u vrijeme komunizma. Praktikovali su idiosinkratični oblik islama koji je uključivao elmente hrišćanstva i paganstva.
„Vjerovali smo da oglašavanje kukavice znači da će neko umrijeti. Takva su nam bila vjerovanja”, rekao je jedan pripadnik zajednice. „To nije islam.”
Kao što je izjavio Abdulah Salih, glavni muftija za region Pazardžika: „Rođeni su kao muslimani i tako su se predstavljali. Ali u svakodnevnom životu se nisu ponašali kao muslimani. Tek kasnije su počeli da uče.”
Musa je do 20. godine bio hrišćanin koji je posjećivao lokalnu evangelističku crkvu, da bi kasnije postao glavni pobornik islama u zajednici u Istoku.
Pošto su mu u mladosti dijagnostikovani depresija i šizofrenija, Musa nije mogao da dobije službenu dozvolu za obavljanje dužnosti imama od zvaničnih predstavnika islamske vjerske zajednice u Bugarskoj. Uprkos tome, Musa je sopstveni dom pretvorio u mjesto molitve i počeo da propovjeda. Njegove ideje su se širile putem Skajpa i Jutjuba u susjedne gradove i migrantske zajednice u zapadnoj Evropi.
Musa je ubrzo postao autoritet za neke od pripadnika lokalne zajednice, koji za njega govore da je dobar čovjek.
Širenje propagande i podrška džihadistima?
Musa je optužen da je u svojim propovjedima, onima na internetu i onima u džamiji, zagovarao rat, stojeći pored zastave ISIS-a. Prema navodima svjedoka citiranim u optužnici, Musa je u više navrata govorio svojim sledbenicima da je dužnost svakog muslimana da se pridruži kalifatu koji je ISIS proglasio u Siriji i Iraku i priključi se njihovoj vojsci.
Anonimni svjedok citiran u dokumentu tvrdi da je Musa tražio od vjernika da tokom Ramazana prikupljaju novac za borce ISIS-a. Takođe je optužen da je širio vjersku mržnju distribucijom knjige koja izlaže ideje vehabizma, koji se smatra za najtvrdokorniju i najmanje tolerantnu struju u islamu.
Ostali optuženici se terete za širenje vjerske mržnje korišćenjem društvenih mreža za distribuciju fotografija i video-snimaka boraca ISIS-a, snimaka pogubljenja i vjerskih pjesama koje pozivaju na džihad. Istražitelji su pronašli fotografije optuženika koji poziraju sa zastavama, kapama, majicama i privjescima sa znakom ove militantne grupe. U optužnici se kaže da se na njihovim fejsbuk profilima mogu naći fotografije na kojima poziraju pokazujući kažiprstom ka nebu, što j e znak koji često koriste ljudi koji podržavaju ISIS.
Musa i dvojica njegovih najbližih sledbenika iz Pazardžika, Stefan Aleksandrov (poznat kao Sulejman) i Angel Simov (poznat kao Airi), optuženi su i za pružanje logističke podrške trojici džihadista na putu u Siriju.
Trojica boraca su imenovani kao Said Husejinović, tridesettrogodišnji francuski državljanih bosanskog porijekla, Murat Ajildiz, tridesetosmogodišnji turski državljanin sa pravom boravka u Njemačkoj, i Izudin Crnovršanin, državljanin Srbije, star 26 godina. Za svu trojicu se tvrdi da su učestvovali u ratnim operacijama u Siriji.
Husejinović i Ajildiz se i dalje bore za ISIS, dok je Crnovršanin uhapšen u Srbiji u martu 2014. i sudi mu se zbog učešća u ratu u Siriji, kaže se u saopštenju koje je Državna služba za nacionalnu bezbjednost dostavila na zahtjev BIRN-a.
U optužnici se kaže da su dvojica od ove trojice prošli kroz Pazardžik na putu u Siriju u novembru 2013. Husejinović i Crnovršanin su boravili u Musinoj kući u približno isto vrijeme. Ajildiz je bio kod Aleksandrova u ljeto 2014.
Od početka 2013. do juna ove godine najmanje 332 inostrana borca iz zapadne Evrope i sa zapadnog Balkana su prošli kroz Bugarsku na putu u Siriju i Irak. Ipak, nisu svi stigli do ratišta, kaže se u saopštenju SANS-a.
Tužilac koji vodi ovaj slučaj odbio je zahtjev BIRN-a da odobri intervju sa Musom, koji u pritvoru čeka suđenje.
Još se ne zna ko će ovog puta biti Musin pravni zastupnik, ako se postupak nastavi, ali Hari Haralampijev, advokat koji ga je zastupao na prethodna dva suđenja, izražava skepsu u pogledu tvrdnji da je Musa skrivao džihadiste.
„Ako je to tačno, postavljam retoričko pitanje: zašto vlasti nisu uhapsile te ljude koji su putovali kroz Bugarsku? Zašto ih nisu uhapsili i odmah izručili?”, pita se on.
Izdvojeni od svijeta
Ljudi iz Istoka kažu da se Musini sledbenici, kojih ima između 300 i 500, drže po strani od ostalih stanovnika naselja.
Zoja Simeonova, koja vodi lokalnu mjesnu zajednicu, sjeća se da se jednog dana na vratima pojavila grupa djece. „Rekli su mi da više neće dolaziti u mjesnu zajednicu jer su oni muslimani”, kaže ona. „Tada sam shvatila da njihovi roditelji ne žele da oni posjećuju javne institucije”.
Sjedeći u bašti svoje ćevabdžinice i kafića u centru Istoka, pedesetogodišnji Sašo nam je ponudio drugi primjer. „Vidite”, progovorio je, pokazujući na goste u susjednom kafiću. „Oni s bradama neće da dođu i sjednu u moj kafić.” On tvrdi da ljudi iz Musine zajednice idu samo kod njegovog konkurenta jer je on musliman: „Više ne komuniciraju sa ostalima”.
Drugi muslimani u Istoku se slažu s njim i odbacuju Musino tumačenje islama. „Ne mogu ja da živim onako kako se živjelo prije hiljadu godina. Bliža mi je ona verzija islama koja odgovara našem vremenu”, kaže Jašar Angelov, pedesetpetogodišnji službenik koji radi u gradskoj vijećnici u Pazardžiku.
Odnosi između male hrišćanske zajednice u Istoku i Musinih sledbenika još su napetiji. U lokalu brze hrane koji ispunjava žagor građevinskih radnika na ručku, Janko Angelov, sin lokalnog evangelističkog pastora, podigao je majicu i pokazao pištolj zadjenut za pojas. Kaže da je počeo da ga nosi zbog zaštite nakon što su njega i njegovog oca napali 2005. godine.
„Ekonomski genocid”
Neki ljudi tvrde da razlozi koji su naveli Musine sledbenike da prihvate salafizam nijesu prvenstveno religijske prirode.
„Glavni problemi u ovim naseljima su društveni i ekonomski”, kaže Jašar Sali, imam glavne gradske džamije i lice „zvaničnog” islama u Pazardžiku. „Da mogu da žive normalan život, ne bi se okretali tim drugim strujama”, kaže on. Sali tvrdi da je država napustila ljude iz Istoka i izvršila nad njima „ekonomski genocid”.
Kada je Bugarska uvela tržišnu ekonomiju devedesetih godina, Romi su bili najteže pogođeni.
Izvori: Evropska komisija, Nacionalni statistički zavod
Zornica Stojlova je novinarka i urednica u bugarskom poslovnom magazinu Capital Weekly. Ovaj članak je nastao u okviru programa Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, uz podršku ERSTE Foundation i Open Society Foundations, u saradnji Balkan Investigative Reporting Network.
Piše: Zornica STOJLOVA
Hronologija događaja: Važne činjenice o Ahmedu Musi
1995. Musa odlazi u Beč da radi na gradilištu i tamo prima islam.
1999. Pohađa jednogodišnji kurs za imame u bugarskom selu Surnica.
2001. Tokom boravka u Kelnu stupa u kontakt sa predstavnicima turske radikalne islamističke organizacije Kalifatstat (kalifatska država).
2004. Musa je osuđen pred okružnim sudom u Pazardžiku zbog širenja antidemokratske ideologije i vjerske mržnje, izazivanja nacionalnih sukoba i mržnje prema Bugarima, te skrnavljenja bugarske zastave. Osuđen je na pet godina zatvora uslovno i kažnjen novčanom kaznom od 500 eura.
2012. Nekoliko akcija Državne agencije za nacionalnu bezbjednost rezultiralo je optužnicama protiv 13 muslimanskih vjerskih lidera, uključujući i Musu. Optužbe su se odnosile na širenje vjerske mržnje i učešće u aktivnostima neregistrovane organizacije.
19. mart 2014. Svi optuženi proglašeni su krivim za učešće u aktivnostima organizacije „Al-Vakf al-Islami” koja nije registrovana u Bugarskoj. Musa je proglašen krivim i za propovijedanje antidemokratske ideologije i mržnje. Osuđen je na jednogodišnju zatvorsku kaznu, ali nije upućen na izdržavanje jer se još čeka odluka apelacionog suda.
25. novembar 2014. Musa je uhapšen u džamiji Ebu Bekir u Pazardžiku. On i 13 njegovih sledbenika optuženi su za raspirivanje vjerske mržnje u svojim propovjedima i promovisanja ISIS-ove propagande.
2. jul 2015. Tužioci su završili istragu. Musi i njegovim sledbenicima je određeno suđenje.
2. decembar 2015. Apelacioni sud u Plovdivu je obustavio postupak prije nego što je suđenje počelo, uz obrazloženje da su optužbe nejasne i da optužnica ukazuje na kršenje proceduralnih prava 11 od 14 optuženika. Naredne sedmice tužilac je dostavio novu optužnicu u skladu sa nalozma suda.
Izvori: Sudske odluke u prva dva postupka protiv Ahmeda Muse, saopštenja suda za javnost.